Test: D-Link DCS-930L

Izaberite željenu stranu:

  1. Početna strana
  2. Uređaj na testu
  3. Povezivanje
  4. Softver
  5. Utisci u radu
  6. Zaključak

Svojevremeno su kamere za nadgledanje bile privilegija bogatih, gde su u pitanju bile glomazne naprave čiji snimci su se beležili na video trakama. Dosta toga se promenilo u međuvremenu, a IP kamere, koje su zapravo nezavisni mrežni uređaji, istisnule su analogne mastodonte i uvukle se i u naše domove kao vrlo jednostavno i funkcionalno rešenje za nadzor prostora. Ovaj put nastavljamo analizu ponude firme D-Link na ovom polju, a bili smo u prilici da testiramo novo mydlink opremljeno rešenje, gde je "mydlink" servis koji je D-Link ponudio kao odgovor na zahteve modernog korisnika za što lakšim pristupom kamerama, uključujući i situacije kada ste u pokretu.


Bojan Dančuo

D-Link DCS-930L

Ova kamera je evolutivni naslednik DCS-930 kamere, što je i očigledno iz naziva kojem je samo dodat sufiks "L" da bi označio razliku. U istoj toj familiji se nalazi naravno i DCS-932L, koji je opremljen za noćno snimanje, a kako su "L" kamere po hardverskim mogućnostima praktično identične svojim prethodnicima, za detalje o 932 seriji možete pogledati naš skoro objavljeni test DCS-930 i DCS-932 IP kamera.

DCS-932L kamera je opremljena senzorom koji daje VGA rezoluciju snimka, LAN interfejsom, kao i Wi-Fi modulom koji radi po 802.11n standardu na frekvenci od 2,4 GHz i uz to podržava WPS način povezivanja na postojeću mrežu. Uz nju dolazi prilično moćan D-ViewCam softver za nadgledanje sa profesionalnim mogućnostima, koji ćemo detaljnije analizirati kasnije. Za početak se naravno moramo osvrnuti na sam koncept IP kamera, čemu one služe i kako rade.



Za razliku od klasičnih kamera koje šalju samo sirovi audio/video signal u analognom ili digitalnom obliku, IP (Internet Protocol) kamere sadrže integrisan procesor, neki vid internog operativnog sistema, kao i mrežni interfejs koji im omogućava da budu ravnopravni članovi bilo koje računarske mreže koja koristi IP protokol. To zauzvrat znači da svi računari u mreži imaju pristup funkcijama nadgledanja bez potrebe za dodatnim hardverom, već samo iz uobičajenog ili specijalizovanog softvera. Pod uobičajenim softverom se uglavnom podrazumeva web browser, a specijalizovani softver pravi i održava proizvođač kamere ili neka firma sa kojom proizvođač kamere sklopi ugovor i on skoro uvek omogućava više funkcija u odnosu na browser interfejs koji je ograničen tehničkim limitima browser okruženja.

 


Pored toga što je pristup IP kameri omogućen računarima i drugim uređajima u lokalnoj mreži, kao direktna posledica upotrebe IP protokola taj pristup uopšte ne mora biti ograničen na nivo LAN-a. Uz odgovarajuća bezbednosna podešavanja i propuštanje neophodnih servisa kroz ruter/firewall, IP kameri i njenim servisima je moguće pristupiti sa bilo koje tačke na svetu koja ima vezu sa Internetom. To uključuje i mogućnost praćenja onoga što kamera nadgleda putem mobilnih uređaja kao što su bilo koji smartfon, tablet, netbuk ili neki sličan. Moguće je takođe i podesiti snimanje materijala na udaljeni server, obaveštavanje mail-om u slučaju detektovanja nečeg sumnjivog, kao i daljinsku kontrolu svih interaktivnih funkcija kamere. Pogledajmo sada kako je D-Link to realizovao na konkretnpm modelu na testu.



  • Sledeća strana

Galerija slika

  • Test: D-Link DCS-930L
  • Test: D-Link DCS-930L
  • Test: D-Link DCS-930L
  • Test: D-Link DCS-930L
  • Test: D-Link DCS-930L
  • Test: D-Link DCS-930L

Tagovi: d-link, ip kamere, mrežni uređaji - d-link