Test: D-Link DCS-930 i DCS-932

Izaberite željenu stranu:

  1. Početna strana
  2. Uređaji na testu
  3. Povezivanje, Softver, Utisci u radu
  4. Zaključak

Svojevremeno su kamere za nadgledanje bile privilegija bogatih, gde su u pitanju bile glomazne naprave koje su slale sliku do TV uređaja i čiji snimci su se beležili na video trakama. Dosta toga se promenilo u međuvremenu, a prvo obične digitalne, a sada IP kamere, koje su zapravo nezavisni mrežni uređaji, istisnule su analogne mastodonte i uvukle se i u naše domove kao vrlo jednostavno i funkcionalno rešenje za nadzor prostora. D-Link je na ovom polju u skorije vreme dosta proširio svoju ponudu, a ovaj put smo imali dva njihova modela na testu.


Bojan Dančuo

D-Link DCS-930 i DCS-932

Kako smo ove dve kamere dobili u isto vreme, a u pitanju su praktično identični uređaji i po hardveru i funkcionalno, sa jedinom razlikom u tome što je DCS-932 opremljen i infracrvenim izvorom svetla za snimanje u mraku, opisaćemo ih zajedno u jednom tekstu. Obe D-Link kamere su opremljene senzorom koji daje VGA rezoluciju snimka, LAN interfejsom, kao i Wi-Fi modulom koji radi po 802.11n standardu na frekvenci od 2,4 GHz i uz to podržava WPS način povezivanja na postojeću mrežu. Uz obe se dobija i prilično moćan D-View Cam softver za nadgledanje sa profesionalnim mogućnostima, koji ćemo detaljnije analizirati kasnije. Za početak se naravno moramo osvrnuti na sam koncept IP kamera, čemu one služe i kako rade.



Za razliku od klasičnih kamera koje šalju samo sirovi audio/video signal u analognom ili digitalnom obliku, IP (Internet Protocol) kamere sadrže integrisan procesor, neki vid internog operativnog sistema, kao i mrežni interfejs koji im omogućava da budu ravnopravni članovi bilo koje računarske mreže koja koristi IP protokol. To zauzvrat znači da svi računari u mreži imaju pristup funkcijama nadgledanja bez potrebe za dodatnim hardverom, već samo iz uobičajenog ili specijalizovanog softvera. Pod uobičajenim softverom se uglavnom podrazumeva web browser, a specijalizovani softver pravi i održava proizvođač kamere ili neka firma sa kojom proizvođač kamere sklopi ugovor i on skoro uvek omogućava više funkcija u odnosu na browser interfejs koji je ograničen tehničkim limitima browser okruženja./p>


Pored toga što je pristup IP kameri omogućen računarima i drugim uređajima u lokalnoj mreži, kao direktna posledica upotrebe IP protokola taj pristup uopšte ne mora biti ograničen na nivo LAN-a. Uz odgovarajuća bezbednosna podešavanja i propuštanje neophodnih servisa kroz ruter/firewall, IP kameri i njenim servisima je moguće pristupiti sa bilo koje tačke na svetu koja ima vezu sa Internetom. To uključuje i mogućnost praćenja onoga što kamera nadgleda putem mobilnih uređaja kao što su bilo koji smartfon, tablet, netbuk ili neki sličan. Moguće je takođe i podesiti snimanje materijala na udaljeni server, obaveštavanje mail-om u slučaju detektovanja nečeg sumnjivog, kao i daljinsku kontrolu svih interaktivnih funkcija kamere. Pogledajmo sada kako je D-Link to realizovao na konkretnim modelima na testu.



  • Sledeća strana

Galerija slika

  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932
  • Test: D-Link DCS-930 i DCS-932

Tagovi: d-link, ip kamere, mrežni uređaji - d-link

Ne propustite